Korizmena procesija s relikvijama svetaca

Nakon godinu dana od prvoga razornog potresa u Zagrebu i dolaska koronavirusne pandemije u Hrvatsku, katolici Zagrebačke nadbiskupije u subotu, 20. ožujka 2021., u 10 sati krenuli su u pokorničku korizmenu procesiju od zagrebačke Katedrale do kapelice svetog Roka, sa svojim biskupom i relikvijama velikih svetaca.

Donosimo komentar i dojmove predsjednika Vigilare, dr. Vice Batarela, o održanoj procesiji:

„Konačno“ i „hvala Bogu!“, dva su izraza koja sam najčešće čuo ovih dana kada su ljudi čuli da je Zagrebačka nadbiskupija organizirala i da će predvoditi pokorničku procesiju s važnim svetačkim relikvijama.

Zlobnici i neki nevjernici reći će: „O, kako srednjovjekovno“, a moj odgovor na ovakav cinizam je da, kada bismo imali samo pola vjere koju su u srednjem vijeku imali naši predci, živjeli bismo u drugačijem (i boljem) društvu i domovini.

No, tu smo gdje jesmo, ali našu budućnost i vjeru uvijek možemo umnožiti ako se vratimo Gospodinu koji nas ljubi i uvijek čeka. A Gospodin nam šalje znakove, rekao bih čak i gnjev, da nije sretan kako živimo na osobnoj razini niti kao narod. Spomenuo bih samo dvije stvari: potrese i bolest. Znam da nekima ovo nije drag jezik, ali je utemeljen, ne na našim „dobrim osjećajima“, nego na povijesti odnosa između Boga i ljudi od početka. U Bibliji je sve opisano, kao i u katoličkoj tradiciji…

I sada imamo izbor: ili kukati i živjeti u strahu i primati svoju dnevnu dozu laži i indoktrinacije preko večernjih i portalskih „vijesti“ ili se možemo obratiti i tražiti oprost te moliti za vrlinu jakosti kako bismo svoje obitelji i hrvatsko društvo predvodili u velikoj duhovnoj i moralnoj obnovi. Da, kao katolici pozvani smo predvoditi tu duhovnu i moralnu obnovu naše domovine, a ne pasivno skrivati se i misliti da će „netko drugi to napraviti“. Ovo je naše vrijeme, Bog nas je postavio ovdje i sada i ako od Njega tražimo, sigurno će nam dati potrebne milosti da ustrajemo i mijenjamo stvari. U toj obnovi najvažniji je naš molitveni život, kako privatni, tako i javni. Kada komuniciramo s Gospodinom, onda ćemo znati što i kako moramo činiti za svoju obnovu, obnovu svoje obitelji i domovine.

Zašto izlazimo u javnost i za što smo molili?

Izašli smo u javnost jer želimo zauzeti i posvetiti javni prostor Gospodinu Bogu. Procesija, tj. molitva i svetačke relikvije u toj procesiji, posvetili su prostor kojim smo prošli.

Samo otvorimo oči i vidjet ćemo da nam je Katedrala u ruševinama. Zagrebačka Katedrala, Stepinčeva Katedrala, srce je katoličke Hrvatske. Čim srce zakaže ili je ugroženo, onda smo ugroženi i kao narod. A kao katolički laici i sudionici pokorničke procesije, tražili smo oprost i milosrđe od Gospodina da nam se smiluje, da nam da milost da mu se vratimo i posvetimo ovu zemlju Hrvata koju nam je pomogao osloboditi od lanaca ropstva prije točno 30 godina.

A kako smo to Bogu uzvratili? Zaboravili smo ga, a naši su narodni vođe, uz našu implicitnu podršku ili pasivnost, donosili odredbe i zakone koji se kose i koji su u izravnoj suprotnosti s Božjim zakonima. Samo treba spomenuti zakonsko „pravo“ na ubijanje nerođene djece i službeni ulazak rodne ideologije (genderizma) preko tzv. Istanbulske konvencije.

Za što smo specifično molili?

Za vrijeme procesije molila se krunica i litanije, čitali biblijski tekstovi, pjevalipsalmi i korizmene pjesme te molitve vjernika na svakoj procesijskoj postaji. Velika zahvala pomoćnom zagrebačkom biskupu mons. Ivanu Šašku za njegov veliki doprinos i riječi ohrabrenja za vrijeme procesije.

Kod Gospe od Kamenitih vrata, zahvaljujući jakim glasovima bogoslova, zajedno s narodom, otpjevalo se himan „Salve Regina“, kao što se pjeva u Lurdu i u Fatimi.

A može se reći da smo posebno molili i prosili Boga za sljedeće:

• zaštitu od (kužnih) bolesti;

• zaštitu od potresa;

• dali zadovoljštinu za osobne i narodne uvrjede Bogu;

• katoličku duhovnu i moralnu obnovu hrvatskog naroda

Ruta i Sveta Misa

Procesija je započela u 10 sati ispred kipa Blažene Djevice Marije koja bdije nad razrušenom Katedralom. Pomoćni zagrebački biskup, mons. Ivan Šaško, započeo je procesiju molitvom i čitanjima. Procesijski križ na čelu procesije cijelo vrijeme su držali hrvatski branitelji – oni su temelji naše slobode i državnosti. Od ovog srca katoličke Hrvatske zajedno s biskupom, pastirom, hodali smo do civilnog središta Hrvatske, Trga bana Josipa Jelačića te po Radićevoj ulici do majčinog srca Zagreba, Gospe od Kamenitih vrata, gdje smo opet zastali i molili. Potom smo krenuli do političkog središta Hrvatske, Trga sv. Marka, gdje smo između crkve sv. Marka, Sabora, Ustavnog suda i zgrade Vlade, opet zastati i molili. Odavde preko Mesničke sišli smo u svakodnevnicu Ilice, pune ljudi i prometa. Prolaznici su samo stajali i gledali. Neki su slikali, a neki se prekrižili. Od Ilice smo preko Britanskog trga otišli ulicom Đure Arnolda i Rokove ulice, do kapelice svetog Roka na Rokovu perivoju, gdje je Svetu Misu predvodio, na svoj rođendan, kardinal Josip Bozanić. Iz propovijedi su mi odzvonile jake riječi da nas Bog nije ostavio i da je Bog uvijek s nama.
Ovom se prigodom molilo i za više od 1500 nakana svetom Roku koje su su prikupljene i prikazane na Svetoj Misi na ovom prigodnom mjestu.

Relikvije svetaca

Prijatelji Božji, svetci, bili su s nama. Prvoklasne relikvije svetaca nošene su iza barjaka, ispred biskupa i, potom, postavljeni ispred oltara u Kapeli sv. Roka. Ovo su svetci kojima smo posvetili grad: tzv. kužni svetci – sveti Karlo Boromejski (u toj relikviji je i dio groba Blažene Djevice Marije; dio tkanine Sv. Josipa, Sv. Ljudevita kralja i Sv. Hipolita Rimskog), sveti Rok (u toj relikviji su i: Sv. Donat mučenik, Sv. Hubert, Sv. Alojzije Gonzaga, Sv. Apolonija, Sv. Lucija mučenica), sveti Sebastijan; zaštitnik od potresa sveti Emigdije, biskup i mučenik te ostali – sveti Antun Padovanski te relivijar sa zemnim ostatcima sv. Benedikta, sv. Ignacija Lojolskog, sv. Franje Ksaverskog, sv. Vinka Paulskog, sv. Alfonza Liguorija i sv. Ivana Berchmansa te prvorazredna relikvija bl. Alojzija Stepinca!

Relikvije svetaca važne su u našoj duhovnoj borbi i obnovi. Oni su naši nebeski prijatelji i zagovaratelji pred Isusom Kristom. Hrabro i vjerno tražimo njihov zagovor, kao što su to činili i naši vjerni predci.

Nadam se da će biti još ovakvih procesija po cijeloj Hrvatskoj, da vratimo vjeru i nadu, da Svemogući Bog drži sve u svojim rukama te da Mu se i dalje obraćamo, molimo i činimo Njegovu volju.